SMS Poruke.info portal ti nudi nešto cool i novo!

Imaš cool sms poruku na svojem mobitelu, neda ti se tipkati poruka preko portala?!

Dodaj poruku preko mobitela na sms poruke.info portal!

Pošalji ekipi cool sms poruku :)

Kako?!

TXT SMSP Od svih istina najdublje i najtrajnije su istine srca
66354
Hrvatska: 3,66 KN
BiH: 1,20 BAM + PDV (17%)
Broj za Bih: 091610702
Ključna riječ za Srbiju 25 SMSP
Cijena: 25,00 RSD + PDV (18%)
Broj za Srbiju: 4828

Dodaj SMS poruku Pridruži se ekipi
sms_close

Tvoj email za logiranje

Tvoja lozinka za logiranje

Ponovi lozinku


Prijava |Log in
sms_close

Prijava

Email (Korisničko ime):

Lozinka


Zapamti me :)

Zaboravljena lozinka?

Upiši svoj email i poslat ćemo ti lozinku :)

Stari korisnici mogu upisati svoje korisničko ime ili Email





SPONZORIRANO


PRIJATELJI STRANICE




NAJNOVIJI POSTOVI

Autor: SMS poruke Komentara: 3 Pročitano: 5321

Jezero - Alphonse de Lamartine

Jedna meni od najdražih pjesama upravo je ova Alphonsea Lamartina, zove se Jezero.

 

Uživajte:

I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

 O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

 I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

 Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

 Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

 "O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

 Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte. 

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće
tamu rastjeruje.

 Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

 O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

 Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

 Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

 O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

 Bilo u tišini tvojoj il' u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

 Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

 Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
"oni se volješe"

Autor: marija nikolic Komentara: 16 Pročitano: 6750

NEPISEM O LJUBAVI..OVO JE DRUKCIJA TEMA..DRUKCIJI BLOG...

ne,nepišem o ljubavi,ne ,nepišem o njemu,ne,nepišem o nesretnoj ljubavi,o suzama,o boli

SLOBODNO PROČITAJ

znam da puno vas nevoli sladunjave blogove i zato ja necu pisati o tome pisat ću o nečemu drugom,nečemu o čemu nitko nije pisao..

napisat cu blog u kojem se nespominje ljubav

napisat cu blog u kojem se nespominje on

napisat cu blog u kojem e nespominje bol

ne,necu pisati o nicima koje budna provodim sjecajuci se onog 18.kolovoza

ne nisam to trebala spominjati rekla sam da necu o tome i ako sam tako rekla tako ce i biti

necu pisati o njemu

necu pisati o boli koju mi nanosi

necu pisati o praznin koju osjecam

necu pisati da sam samo jednom osjetila okus usana tih

samo jednom...

NECU...

Autor: marija nikolic Komentara: 17 Pročitano: 13847

kriva sam pred Bogom i pred ljudima ..takva mi je sudbina...

Voze se dvoje mladih na motoru...
Djevojka:"Nemoj tako brzo, smanji!!!"
Decko:"Ne, bas je ludo..."
Djevojka:"Nije mi prijatno, molim te!"
Decko:"Reci mi da me volis!"
Djevojka:"Znas da te volim!"
Decko:"Zagrli me!"
(djevojka ga zagrli...)
Decko:"Molim te, uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna
i stavi je sebi na glavu!!!"

Slijedece jutro u novinama:
"Motor imao saobracajnu nesrecu, jer su kocnice popustile,
dvije osobe su bile na motoru-jedna je prezivjela, a druga poginula."

ISTINA JE: Da je momak ustanovio na pola puta da su kocnice popustile, a to nije zelio reci svojoj djevojci...
Zelio je posljednji put cuti njene rijeci-VOLIM TE!
Zelio je posljednji put osjetiti njen-ZAGRLJAJ!
Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu, jer je zelio da ona prezivi iako je to znacilo da ce on poginuti...

Autor: marija nikolic Komentara: 25 Pročitano: 9826

mi tuzni smijemo se najljepše

Osmijeh je na licu mom..
glumim da sam sretna u nekom svijetu svom...
i ako patim
i ako mi suze rushe sve..
glumim sreću i da mi niko ne rushi sne..
Svaki lažni osmijeh,
smatram kao grijeh..
jer svaki moj osmjeh,jedan je neuspjeh...
Žalim sebe...
Žalim sebe jer vishe nemam tebe...
al kasno je za žaljenje jer prolazi sve,
tako proshli smo i mi i sve nestalo je...
I u mojim snovima samo tebe vidim,
svoje ljubavi sama se stidim..
Jer imam te samo snovima mojim..
da ću te i tamo izgubiti toga se bojim...
al kasno je za snove..
to priznajem noći ove.
priznajem da te volim
za malo ljubavi te molim...
pushtam suze i lažni osmijeh nestao je sa lica..
ti si moje sreće postao ubica..
ranio si me i srce ukrao...
zashto kad me nikada nisi volio...
niko ne zna biti kao ti
činiti me sretnom i tako bolno raniti....


Tad glumim da mi do tebe nije stalo,
i ako za mrvu ljubavi srce sve bi dalo...
I ako ljubav tvoja
nikada neće biti moja...
da sam sretna uvjeravam sebe,
a umirem od tuge dok mislim na tebe...
Tužni su mi dani a josh su gore noći...
uz balade patim i nadam se da sve će proći..
a znam da neće jer ljubav ne prolazi kao noć
ako jednu izbrishesh druga sigurno će doć...


i tako dana za danom,prolazi...
noć polako dolazi..
a ti josh uvijek si u srcu i ne dolazi ljubav druga...
ti si mi najveća ljubav i
najbolnija tuga...
Rekao si mi da to nije tako..
da se ljubav ne nalazi tako lako..
gledala sam te sa osmijehom
punim tuge,
punim boli...
znala sam da to ne govori osoba koja voli...
svejedno mi je rekla sam..
svejedno mi je lagala sam...
i ako sam znala da bio si mi sve..
lagala sam i vishe nemam te..
i ako izmedju nas vishe ničega nema..
i ako mi se nova ljubav na put sprema.


Znaj da nikada neću zaboraviti nas..
nikad neću preboljeti tvoj glas..
tvoje oči njihov divni sjaj...
one bolne riječi kada doshao je kraj..
Al znaj da moj lažni osmjeh bit će na licu mom,
i kad osjetim da u dushi mi je lom..
smijat ću se i sretna biti
i ako će me to boljeti...
smijat ću se i to će da me boli najvishe..
al ipak...
MI TUŽNI SMIJEMO SE NAJLJEPSHE... 

Autor: Jovana Đokić Komentara: 17 Pročitano: 6251

Zaboravi ga!

Zaboravi njegovo ime,
Zaboravi njegovo lice,
Zaboravi njegove poljupce,
i njegove tople obraze.
Zaboravi za ljubav, za koju si nekad znala!

SETI SE DA IMA NEKU NOVU!!
Ne misli na njega kada puste vasu pesmu,
SETI SE KADA SI PLAKALA CELE NOCI!
Zaboravi koliko ste bili bliski,
SETI SE DA JE IZABRAO NJU!!
Zaboravi njegov hod,
zaboravi nacin na koji je pricao,
Zaboravi sta ti je sve rekao,
SETI SE DA JE OTISAO!!
Zaboravi njegov osmeh,
Zaboravi kako te je grlio!
SETI SE DA JE S NJOM VECERAS!!
Zaboravi kako vam je vreme brzo prolazilo,
Zaboravi vasu ljubav, ona je prosla...
Zaboravi da je rekao da te nikada nece napustiti.......
SETI SE DA JE OTISAO, ZAUVEK!!!

Autor: Anelisse19 Komentara: 9 Pročitano: 5208

__NaKoN tOliKo GoDiNa __

Nakon toliko godina,
opet sam pred tobom,
gledam u tvoje oci,
sto su me ucinile robom

Nakon toliko godina,
zajedno smo pred Bogom
dugo sam mu htjela reci,
da sam i ja
patila za tobom


Brzo su nam prosle
godine, ljepota,
voljet' cu te,duso moja,
sve do kraja zivota

Brzo su nam prosle
i vratiti se nece,
sad bi bili skupa
da je bilo samo malo srece.

Uvijek sam bio sam,
lutao, trosio sebe,
u svim zenama svijeta,
trazio samo tebe

Pogledaj u ove oci,
jer one su jedini svjedok,
da sam i ja duso
zivjela u samoci

Autor: Anelisse19 Komentara: 3 Pročitano: 4872

Sto je jos preostalo... O.o

Sto imamo jos
od onih divnih dana
sto su prosli.

Sjecanja;
koja lagano ali sigurno
odlaze u zaborav.

Bol;
koji zauvijek ostaje
u nasim srcima.

Duse;
koje su prepune oziljaka.

Jaku ceznju;
koja nas pustosi i muci.

Suze;
koje se cesto pojavljuju
u nasim ocima.

Ponekad cak i mrznju;
koja od nas pravi neljude.

I zato se jos uvijek
jako cesto pitam:
zasto sve sto je lijepo
ima kraj...

Autor: Anelisse19 Komentara: 9 Pročitano: 4793

SuSrEt ;)

Pružam ti ruku
u oči te gledam,
misli su stale
riječi je malo.
Pitaš me kako sam,
onako radi reda,
ili ti je ipak stalo.
Kao suhi list na vjtru,
sva treperim.
Govorim "dobro sam",
odlučno i hladno
samu sebe skriti želim.
Okrećem leđa idem dalje,
kao da nikad ništa
bilo nije,
spuštam zastore na taj čin života,
dok u mani još
kiša lije.

Autor: Anelisse19 Komentara: 24 Pročitano: 9925

Ljubav I Sjecanje <3 <3

Ponekad jednostavno zaborevim sve, zaboravim da smo bili zajedno,da smo se smijeali i voljeli. A onda, sasvim slucajno, lice, pogled ili okret nekog slucajnog prolaznika podsjeti me na sve... sjetim se nasih dugih setnji, sjetim se naseg samo naseg mjeseca, mirisa tvoje kose, dubokog plavog jezera u tvojim ocima, sjetim se rastanka, sjetim se...pa me zaboli negdje duboko u meni i pitam se po ko zna koji put:"Da li te jos uvijek volim ili se sjecam? Da li je to ljubav ili sjecanje"? ? ?

Autor: Zvone Komentara: 1 Pročitano: 2723

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Koliko košta jedno čudo?

Istinita priča koju vam želim prepričati dogodila se u Americi prije mnogo godina, no događa se i nama skoro svaki dan. Ne doslovno, ali na mnoge druge načine. Njezin je mali brat morao umrijeti zbog tumora na mozgu. Roditelji su bili siromašni, ali su založili svu svoju imovinu i učinili sve da ga spase. Jedne je večeri otac rekao uplakanoj majci: „Ne može ovako dalje, draga. Mislim da smo sošli do kraja, njega može spasiti samo čudo.“

Djevojčica je sve slušala pritajena u kutu sobe. Otrčala je u svoju sobu, razbila kasicu i potiho otrčala do obližnje ljekarne. Strpljivo je čekala, a kad je došla na red, propela se na prste te pred ljekarnika sasula svoj sitniš. „Što bi ti htjela, dušo?“ „To je za moga brata, gospodine, jako je bolestan. Došla sam kupiti čudo.“ „Nisam te najbolje razumio“, reče ljekarnik. „Zove se Andrija. Ima nešto što mu raste na glavi, tata kaže da je gotovo, da ga samo čudo može spasiti. Ja jako volim svoga brata, zato sam donijela sve novce da kupim čudo.“ Ljekarnik se tužno nasmiješio i odgovorio: „Ali mi ne prodajemo čuda.“ „Ako nema dovoljno novaca, mogu još potražiti. Koliko košta jedno čudo?“

U ljekarni se zatekao visok i naočit čovjek ozbiljna lica koji je sa zanimanjem pratio razgovor. Dok je ljekarnik nemoćno širio ruke, djevojčica je skupljala svoje novčiće. Visoki čovjek joj priđe i upita: „Zašto plačeš, mala? Što se dogodilo?“ „Gospodin ljekarnik ne želi mi prodati čudo i ne želi mi reći koliko ono košta. To je za mog brata Andriju, koji je jako bolestan. Mama kaže da mora na operaciju, a tata da to ne možemo platiti i da Andriju može samo čudo spasiti. Zato sam donijela sve što sam imala.“ „Koliko imaš?“ „Dolar i jedanaest centi...Ali znate“, doda potiho, „mogu potražiti još novaca...“

Čovjek se nasmiješi. „Mislim da neće trebati. Čudo za tvoga brata stoji upravo dolar i jedanaest centi!“ Jednom je rukom pokupio sitniš, a drugom nježno uzeo djevojčicu za ruku. „Povedi me svojoj kući“, reče, „želio bih vidjeti tvoga brata i razgovarati s tatom i mamom. Možda uspijemo pronaći čudo koje im treba.“ Otmjeni visoki gospodin i djevojčica iziđoše iz ljekarne držeći se za ruke. Taj čovjek je bio profesor Carlton Armstrong, jedan od najpoznatijih svjetskih neurokirurga. Operirao je malog Andriju, koji se za nekoliko tjedana potpuno oporavio. „Ova je operacija pravo čudo“, rekla je mama. „Pitam se samo koliko je koštala...“ Djevojčica se nasmiješila ne rekavši ništa, znala je da je čudo koštalo dolar i jedanaest centi. Naravno, ljubav i vjera Andrijine sestrice uračunati su u cijenu.

Nakon ove priče, svaka daljnja riječ je suvišna. No, oprostit ćete mi još nekoliko riječi. Svi mi svakodnevno smo svjedoci mnogobrojnih nepravdi. Neke i sami uzrokujemo svjesno ili nesvjesno. Znane su nam patnje i boli naših prijatelja, susjeda, a mnogi i sami patite, nalazite se u situacijama iz kojih vas može izvući samo čudo. 


Kad čovjek stavi sa strane sve te silne gluposti kojima se opterećujemo, ostaje nam ono bitno. Ostaju nam osobe koje volimo, koje nas vole, za koje se žrtvujemo i koje se za nas žrtvuju. Upravo te sitne žrtve pune iskrene ljubavi koje činimo kadre su napraviti čudo. Gesta malene djevojčice iz perspektive nas starijih izgleda smiješna, ali baš ta „smiješna“ gesta puna iskrene ljubavi prema malenom braci i zabrinutim roditeljima promijenila je beznadnu situaciju u proslavu dobrote.

Malena djevojčica nije kalkulirala, kako to mi stariji činimo. Nije se niti bojala, kao što se mi stariji prestrašimo kad se suočimo s vlastitom ili patnjom drugoga. Malena djevojčica je vjerovala da mora postojati rješenje i bila je spremna odreći se nečeg svoga kako bi to rješenje pronašla.

Dragi čitatelji, veliki i mali, stariji i mlađi, vi učeniji i manje učeniji, bogati i manje bogati, život će nas suditi ne po titulama, poznanstvima, visini bankovnog salda nego po tome koliko smo dobra učinili. To je jedina istina. I, vjerujte, ništa nas neće na kraju životnog puta jače boljeti od sjećanja na trenutke kada smo propustili učiniti dobro.

Mnogi će od nas tada zaplakati od radosti jer će ugledati najveću tajnu i čudo života, a mnogi će zaplakati od boli svjesni strašne dubine ponora nastalog iz svih onih trenutaka kada su propustili ovaj svijet i svoj život otvoriti za još jedno čudo.
 
Koliko košta jedno čudo? Ponekad tek iskren osmijeh, toplu riječ ili malenu kap dobrote… Ne propustimo ih učiniti.