Sto imamo jos
od onih divnih dana
sto su prosli.
Sjecanja;
koja lagano ali sigurno
odlaze u zaborav.
Bol;
koji zauvijek ostaje
u nasim srcima.
Duse;
koje su prepune oziljaka.
Jaku ceznju;
koja nas pustosi i muci.
Suze;
koje se cesto pojavljuju
u nasim ocima.
Ponekad cak i mrznju;
koja od nas pravi neljude.
I zato se jos uvijek
jako cesto pitam:
zasto sve sto je lijepo
ima kraj...